SINDROM PREOPTEREĆENJA U PEDIJATRIJSKLOJ POPULACIJI

Autori

  • Dragan Radovanović Univerzitet u Nišu Fakultet sporta i fizičkog vaspitanja Niš, Srbija
  • Aleksandar Ignjatović Fakultet pedagoških nauka Jagodina, Univerzitet u Kragujevcu, Srbija

DOI:

https://doi.org/10.46793/PP190304007R

Ključne reči:

sindrom preopterećenja, povrede, fizička aktivnost, deca, adolescenti

Apstrakt

Sindrom preopterećenja obuhvata povrede nastale uticajem ponovljene fizičke aktivnosti (do nivoa submaksimalnog opterećenja)na koštano-mišićni sistem, pri čemu oporavak nije adekvatan jer ne rezultuje strukturalnim i funkcionalnim adaptacijama. Potencijalni okidači za nastanak sindroma preopterećenja uključuju povećano opterećenje tokom treninga bez adekvatnog oporavka, monotoniju treninga i preveliki broj takmičenja. Uobičajene manifestacije kod dece sportista uključuju hronični bol u mišićima ili zglobovima, diskretne promene ličnosti, povišeni puls u mirovanju, nedostatak entuzijazma za trening ili takmičenje, kao i česte poteškoće da se uspešno završe uobičajene fizičke aktivnosti. Prilikom savetovanja sa trenerima i roditeljima, treba poći od činjenice da ne postoje naučno određene smernice koje bi definisale koliko je fizičke aktivnosti zdravo i korisno mladim sportistima u poređenju sa onim što ih može dovesti u rizik od nastanka sindroma preopterećenja ili sindroma izgaranja. Većina vodećih strukovnih udruženja preporučuje ograničavanje jedne sportske aktivnosti na maksimum pet dana nedeljno, uz najmanje jedan slobodan dan od bilo kakve organizovane aktivnosti. U današnje vreme izgleda da je fokus većine sportskih programa za decu i adolescente usmeren ka razvoju sport-specifičnih veština, umesto na razvoj bazičnih fitnes komponenti kao što su snaga, izdržljivost, agilnost, ravnoteža i koordinacija. Svetska strukovna udruženja predlažu da ne bi trebalo ohrabrivati sportsku specijalizaciju pre adolescencije. Zbog toga, programirana fizička aktivnost ne bi trebalo da se bazira na jednom sportu, već da se razvija iz raznovrsnih sportskih aktivnosti, koje uključuju fundamentalne veštine kretanja (trčanje, skakanje, okretanje, poskok i preskakanje), i kondicionih priprema koje poboljšavaju i zdravstvene i komponente vezane za fizički fitnes.

Reference

Cassas KJ, Cassettari-Wayhs A. Childhood and adolescent sports-related overuse injuries. Am Fam Physician. 2006;73(6):1014–22.PMID:16570735

Brenner JS. Overuse injuries, overtraining, and burnout in child and adolescent athletes. Pediatrics. 2007;119(6):1242–5.PMID:17545398DOI:10.1542/peds.2007-0887

Caine D, Maffulli N, Caine C.Epidemiology of injury in child and adolescent sports: injury rates, risk factors, and prevention. Clin Sports Med. 2008;27(1):19–50.DOI:10.1016/j.csm.2007.10.008

DiFiori JP. Evaluation of overuse injuries in children and adolescents.Curr Sports Med Rep. 2010;9(6):372–8.

Carter CW, Micheli LJ.Training the child athlete: physical fitness, health and injury.Br J Sports Med.2011;45(11):880–5.PMID:21836172DOI:10.1136/bjsports-2011-090201

Harris SS. Readiness to participate in sports. In: HarrisSS, Anderson SJ, editors. Care of the Young Athlete. New York: American Academy of Pediatrics; 2010. p. 9–15.

Valovich McLeod TC, Decoster LC, Loud KJ, Micheli LJ, Parker JT, Sandrey MA, White C. National Athletic Trainers' Association position statement: prevention of pediatric overuse injuries. J Athl Train. 2011;46(2):206–20. PMID:21391806 DOI:10.4085/1062-6050-46.2.206

Malina RM. Early sport specialization: roots, effectiveness, risks. Curr Sports Med Rep. 2010;9(6):364–71. PMID:21068571 DOI:10.1249/JSR.0b013e3181fe3166

Fransen J, Pion J, Vandendriessche J, Vandorpe B, Vaeyens R, Lenoir M, Philippaerts RM. Differences in physical fitness and gross motor coordination in boys aged 6–12 years specializing in one versus sampling more than one sport. J Sports Sci.2012;30(4):379–86. PMID:22214429 DOI:10.1080/02640414.2011.642808

Smucny M, Parikh SN, Pandya NK.Consequences of single sport specialization in the pediatric and adolescent athlete. Orthop Clin North Am. 2015;46(2):249–58. PMID:25771319 DOI:10.1016/j.ocl.2014.11.004

Radovanović D, Ignjatović A. The planning of physical activities for overweight/obese children and adolescents: principles, guidelines and recommendations. Prev Ped. 2018;4(1-2):22–25.

Auvinen JP, Tammelin TH, Taimela SP, Zitting PJ, Mutanen PO, Karppinen JI.Musculoskeletal pains in relation to different sport and exercise activities in youth. Med SciSports and Exerc.2008;40(11):1890–900. PMID:18845965 DOI:10.1249/MSS.0b013e31818047a2

Carter CW, Micheli LJ. Training the child athlete: physical fitness, health and injury.Br J Sports Med. 2011;45(11):880–5.PMID:21836172 DOI: 10.1136/bjsports-2011-090201

Faigenbaum AD. Overtraining in young athletes: How much is too much? ACSMs Health Fit J.2009;13(4):8–13.

Luke A, Lazaro RM, Bergeron MF, Keyser L, Benjamin H, Brenner J, Smith A. Sports-related injuries in youth athletes: is overscheduling a risk factor? Clin J Sport Med. 2011;21(4):307–14. PMID:21694586 DOI:10.1097/JSM.0b013e3182218f71

Moesch K, Elbe AM, Hauge ML, Wikman JM. Late specialization: the key to success in centimeters, grams, or seconds (cgs) sports. Scand J Med Sci Sports. 2011;21(6):e282–90. PMID:21401722 DOI:10.1111/j.1600-0838.2010.01280.x

McBain K, Shrier I, Shultz R, Meeuwisse WH, Klügl M, Garza D, Matheson GO.Prevention of sports injury I: a systematic review of applied biomechanics and physiology outcomes research. Br J Sports Med. 2012;46(3):169–73. PMID:21508076 DOI:10.1136/bjsm.2010.080929

Paterno MV, Taylor-Haas JA, Myer GD, Hewett TE. Prevention of overuse sports injuries in the young athlete. Orthop Clin North Am. 2013;44(4):553–64. PMID:24095071 DOI:10.1016/j.ocl.2013.06.009

##submission.downloads##

Objavljeno

04/30/2019

Broj časopisa

Sekcija

Review Articles